Historija

Kada je Austrougarska monarhija došla na vlast u Bosni i Hercegovini izgradila je mnoge zgrade poput Pošte, Zemaljskog muzeja, Pravnog fakulteta i mnoge druge stambene objekte.

Ali, kada su počeli sa izgradnjom Vijećnice iskusili su inat i tvrdoglavost bosanskog čovjeka.

Lokacija za gradnju Vijećnice je bila na samoj desnoj obali rijeke Miljacke. Vladajuća Monarhija je htjela da napravi građevinu nikada prije viđenu u Sarajevu kojom bi stanovništvu pokazala svoju moć. Gradnjom Vijećnice su predviđena rušenja okolnih kuća uz obeštečenje, među kojima i kuća starog Benderije, starosjedioca Sarajeva. On nije dao da mu se ruši kuća iz bilo kojeg razloga jer ta kuća je bila njegov duševni mir. Nakon dugih pregovora tvrdoglavi starac je zatražio od Monarhije da mu isplati kesu dukata i da prebaci njegovu kuću na drugu stranu Miljakce ciglu po ciglu, kamen po kamen.

Nisu imali drugog izbora nego da urade kako je zatražio. Od tada je Benderijina kuća prozvana "Inat kuća" po njegovom inatu. Kuća je i danas dan tu da prkosi svim vladama i simbolizira bosanski inat.

Godine 1997 "Inat kuća" je pretvorena u tradicionalni bosanski restoran.

Ova građevina simbol je bosanske tvrdoglavosti, inata i upornosti, pa je i prozvana "Inat kućom", a predstavlja i vrijedan kulturno-historijski objekat. Priča o njoj počinje 1892. godine, kada su Austro-Ugarske vlasti odlučile početi gradnju Gradske vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu, širiti Apelov kej uz Miljacku, a bio je planiran polazak električnog tramvaja. Provođenju ovih planova u djelo zasmetala je kućica sagrađena na desnoj obali Miljacke.

"Inat kuća" je prvi put izgrađena u 18. vijeku u vrijeme Osmanlija, na desnoj obali Miljacke, uz samo korito rijeke. S obzirom da je Miljacka često plavila, pravo je čudo kako je vlasnik mogao dobiti dozvolu da je gradi bukvalno uz rijeku, nije ni dvorišta imala. Kao da je i prvi put bila izgrađena iz inata.

Dolaskom austrougarskih vlasti dolaze i planovi izgradnje Sarajeva. Planirana je izgradnja gradske Vijećnice i uređenje obale Miljacke. Za te potrebe moralo se srušiti nekoliko mahala i čaršija, a među njima i ovu kuću čiji je vlasnik tada bio stari Bendevija. Tvrdoglavi starac ni za kakve pare nije želio pristati da proda kuću.

Nakon mnogih pregovora Bendevija je navodno ultimativno zatražio da se njegova kuća, dio po dio prenese na drugu obalu i sagradi odmah uz rijeku. Njegovu želju za prenošenjem kuće bilo je još zahtjevnije ispoštovati, s obzirom da je objekat bio izgrađen od ćerpića, odnosno od cigle od ilovače sušene na suncu i pomiješane sa pšeničnim pljevom. Pored premještanja kuće Bendevija je tražio i kesu dukata.  Priča se da bi bendevija svakog dana sjedio na sred obližnje Šeherćehajine ćuprije, pušio duhan na svoj dugi ćibuk i pomno posmatrao kako radnici vrijedno prenose materijale i njegovu kuću podižu na drugoj obali. Neki elementi nisu mogli biti preneseni, poput temelja, prozora, itd.

Replika je u narodu prozvana "Inat kuća", promijenila je mnogo vlasnika od Bendevije do danas, a trenutno je renomirani nacionalni restoran. Objekat ima i svoje arhitektonske vrijednosti te se nalaze pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturnohistorijskog naslijeđa. Izgrađena je od drveta i ćerpića. Krov je pokriven ćeremidom, vrstom crijepa kojom je u vrijeme Osmanlija bio pokriven veliki broj kuća i dućana na Baščaršiji. Kasnijom restauracijom Inat kuće dodat je i dio mediteranskog crijepa.

Kuća nikada nije imala podrum, razumljivo jer bi bio u nivou Miljacke. Prvobitno je imala prizemlje i prvi sprat, a kasnije je dograđena. U unutrašnjosti je zadržan taj bosanski autentični izgled.

U unutrašnjosti "Inat kuće" vrijeme kao da je stalo prije više od 100 godina. Cijeli ambijent podsjeća na bosanske kuće građene u osmansko doba. Preovladava drvo, sećije, mali stolovi i stolice. U uglovima su sehare, na policama staro bosansko suđe poput ibrika. Rasvjeta je uređena na starinski način a stihovi sevdalinke, tradicionalne bosanske pjesme, pojačavaju cjelokupni utisak.

"Inat kuću" i Vijećnicu povezuje Šeher-Ćehajina ćuprija, prvi kameni most u Sarajevu. Prvobitno je imao pet lukova a jedan od njih zazidan je prilikom regulacije obale Miljacke. Napravio ju je početkom 16. stoljeća gradonačelnik Sarajeva (šeher-ćehaja) pa je po tome i dobila ime. Skladno je sazidana od sedre i spada u remek djelo tadašnje arhitekture. Za nju se veže mnoštvo priča a posebnu važnost ova ćuprija je dobila gradnjom Vijećnice na jednoj obali i prenosom "Inat kuće" na drugu obalu.