Vijećnica i Inat kuća

Vijećnica i Inat kuća

Sarajevska Vijećnica i Inat kuća imaju zajedničku historiju i neobičnu priču.

Nakon što je Austro-Ugarska monarhija okupirala Bosnu i Hercegovinu, počeli su da grade razne objekte. Pošta, Zemaljski muzej, Pravni fakultet i razne stambene kuće, ali kada su pokušali sagraditi Vijećnicu iskusili su bosanski inat.

Htjeli su je sagraditi na desnoj strani rijeke Miljacke, ogromnu građevinu do sada neviđenu u Sarajevu koja će pokazati moć vladajuće monarhije. Ali tačna lokacija bila je u posjedu starca Benderije, stanovnika Sarajeva koji nije htio dozvoliti da mu sruše kuću i oduzmu mu zemljište iz bilo kojeg razloga. Kuća je bila njegov unutrašnji mir i nije je želio dati. Nakon dugih pregovora, tvrdoglavi čovjek je konačno rekao da će se odreći svoje imovine samo ako mu daju vreću zlatnika i ako mu kuću premjeste ciglu po ciglu na drugu stranu rijeke. Nisu imali izbora nego da urade upravo ono što je on tražio 1895.

Od tada Benderijina kuća nosi naziv “Inat kuća” (kuća inata), a 1997. godine pretvorena je u ljupki tradicionalni bosanski restoran. Kuća je i dalje tu prkoseći svim vladama i simbolizira tvrdoglavost bosanskog čovjeka.

sarajevska vijecnica i inat kuca
Sarajevska Vijećnica i Inat kuća imaju zajedničku historiju i neobičnu priču.

Inat kuća kao simbol kulturno-historijskog značaja.

Ova građevina je simbol bosanske tvrdoglavosti, prkosa i istrajnosti, pa je nazvana "Kuća inata", a predstavlja vrijedan kulturno-historijski spomenik. Priča o "Kući inata" počela je 1892. godine kada su austrougarske vlasti odlučile da započnu izgradnju Vijećnice na Mustaj pašinom mejdanu, širenju Apelskog keja uz Miljacku, a planiran je polazak električnog tramvaja. Realizacija ovih planova rada poremetila je kuću koja je izgrađena na desnoj obali rijeke.

"Kuća inata" prvi put je podignuta u 18. vijeku u vrijeme Osmanlija, na desnoj obali Miljacke, u blizini korita rijeke. Pošto je Miljacka često bila plavljena, čudo je kako je vlasnik dobio dozvolu da je gradi bukvalno uz rijeku, a da nije imao ni baštu. Kao što je prvi koji se gradi iz inata.

Sa dolaskom austrougarske vlasti dolaze i planovi izgradnje Sarajeva. Plan je bio da se izgradi Vijećnica i da se uredi obala rijeke. U tu svrhu trebalo je srušiti nekoliko mahala i čaršije, a među njima i ovu kuću čiji je vlasnik do tada bio starac Bendevija. Tvrdoglavi starac nije htio prodati kuću ni za kakav novac.

Nakon mnogo pregovora Bendevija je, navodno, na kraju tražio da se njegova kuća deo po deo premesti na drugu stranu i izgradi uz reku. Njegovu želju za preseljenjem kuće bilo je teško ispuniti, s obzirom da je zgrada građena od nepečene cigle, ili od ciglene gline osušene na suncu i pomiješane sa strnicom pšenice. Pored selidbe Bendevija je tražio i vreću zlatnika. Priča se da je Bendevija svaki dan sjedio nasred obližnjeg Šeherćehajinog mosta, pušio duvan na svojoj dugačkoj cigareti i pažljivo posmatrao kako radnici prebacuju robu i njegovu kuću na drugu stranu. Neki elementi se nisu mogli pomjeriti, kao što su baza, prozori itd.

sarajevska vijecnica i inat kuca
Inat kuća

Replika se u narodu zove "Kuća inata", promijenila je dosta vlasnika od Bendevije do danas, a trenutno je renomirani nacionalni restoran. Objekat ima svoje arhitektonske vrednosti i pod zaštitom su Zavoda za zaštitu kulturnog nasleđa. Građena je od drveta i ćerpičke cigle. Krov je pokriven crijepom, tipom crijepa koji je bio u doba Osmanlija. Nakon naknadne restauracije "Kuće inata" dodan je dio mediteranskog crijepa.

Kuća nikada nije imala podrum, to je razumljivo jer bi bio u nivou rijeke. Prvobitno je imao prizemlje i sprat, a kasnije je proširen. Unutrašnjost je zadržala bosanski autentičan izgled.

Unutar "Kuće inata" vrijeme je izgleda stalo više od 100 godina. Cijela atmosfera podsjeća na bosansku kuću sagrađenu u osmanskom periodu. Dominiraju drvo, sofe, mali stolovi i stolice. U uglovima su sehare (kutije za nakit), na policama stara bosanska jela poput ibrika. Rasvjeta je uređena na tradicionalan način i stihovima sevdalinke, tradicionalnih bosanskih pjesama, što uljepšava ukupan utisak.

"Kuća inata" i Vijećnica povezuje Šeherćehajin most, prvi kameni most u Sarajevu. Prvobitno je imao pet lukova, a jedan od njih je bio zazidan tokom regulacione obale rijeke. Most je početkom 16. stoljeća sagradio gradonačelnik Sarajeva (šeherćehaja) i po kojem je dobio ime. Skladno građena od travertina i jedno je od remek-djela nekadašnje arhitekture. Ovaj most dobija poseban značaj nakon izgradnje Vijećnice s jedne strane i premještanja „Kuće inata“ na drugu stranu.